Kad sam prije godinu dana udomila Bubble eye, jednu od mnogih uzgojenih varijateta zlatne ribice i jos k tome ostecenog jednog baloncica, cudenju zbog njenog, slobodno mogu reci vanzemaljskog izgleda, nije bilo kraja.
Kako tada bas nista nisam znala o toj vrsti koristila sam svaki moguci izvor informacija da bi pronasla odgovore na mnogobrojna pitanja koja su mi se nametala; kako moze plivati, jesti, voditi normalan zivot s tim ogromnim balonima i sto je to u njima, kakve su joj potrebe, navike... koliko uopce bolesni um moze biti da stvori bice, po mom tadasnjem uvjerenju, s jako malim izgledima za opstanak?!
I uistinu pronasla sam dosta podataka o jadnoj ribici, no najvise sam naucila od nje same.
Jednostavno ju je prepoznati po neobicnom izgledu, oci su joj normalne velicine lagano okrenute prema gore, oko njih nakupljen je visak koze ispunjen fluidnom tekucinom sto tvori napuhanost te pod tezinom vise neposredno ispod ociju cineci neku vrstu “lebdece vrecice” i neodoljivo podsjecaju na baloncice, repna peraja je dugacka i dvostruka dok ledne nema, poput lavlje glave, boje se krecu od narancaste, bjelo narancaste, crno ili smede narancaste, sarene pa cak i cisto crne no to je rijeda varijanta. Po nekim saznanjima riba moze narasti oko 13 cm.
Kako riba raste, rastu i baloncici ali puno brze i vise, nakon nekog vremena postanu preveliki, neproporcionalni s ostatkom tijela smanjujuci ribi vidokrug pa se predpostavlja da riba slabije vidi.
Ja vam pak iz osobnog iskustva mogu potvrditi da bez obzira na njenu slabovidnost sasvim se dobro snalazi, nema govora o dezorjentiranosti u prostoru ili “sudaranju” s ostalim ribama i predmetima, u sto bi se pri prvom kontaktu s ovom ribom moglo lako posumljati.
Najveci problem bubble eye ribice je upravo preosjetljivost baloncica, veoma lako moze doci do ostecenja, vecinom se probusi ili biva otkinuta od strane agresivnijih sustanara, zbog toga veoma je bitno ukloniti sve umjetne predmete iz akvarija ukljucujuci i ostro umjetno bilje, za podlogu najbolje je koristiti zaobljeni sljunak, a posebno treba pripaziti na usisne cijevi filtera koje lako mogu uvuci baloncic ako im se riba priblizi i samoj mi se u pocetku to dogodilo, srecom u mojoj prisutnosti pa sam stigla brzo djelovati, problem sam rijesila montirajuci na donji dio cijevi krupniju mrezicu.
Gibanje njenih baloncica moglo bi drugim ribama biti veoma interesantno pa se nerijetko događa da joj ga otkinu, bitno je da zivi u mirnom okruzenju, ako usporedimo njenu brzinu, odnosno mogucnost kretanja, slabovidnost, potrebu za temperaturom koja iznosi od 22-24'C kao i kod svih drugih popularno zvanih fancy ribica i neagresivnu narav najbolje bi se osjecala u drustvu s teleskopima, nebeskim okom...bilo kojim varijatetom zlatne ribe slicnih tjelesnih i karakternih obiljezja.
Ne mogu reci da je moje osobno iskustvo s kombiniranjem vise vrsta lose, dapace u mom akvariju bubble eye zivi mirno s ostalim varijatetima i karasima.
Ako se ipak dogodi da ribica ostane bez baloncica nema potrebe za panikom, to ribici nece ozbiljno ugroziti zivot bitno je samo zaljeciti ranu kako se ne bi inficirala, koza ce se postepeno sama obnovit i ponovo ce se formirati prazni prostor ispunjen tekucinom, samo to vise nece biti u obliku baloncica izgledati ce kao zadebljanje oko oka, a riba ce brzo nauciti balansirati u vodi bez obzira na ostecenje.
Ova vrsta ni u kom slucaju nije preporucljiva za vrtna jezerca, osim sto joj temperatura ne bi odgovarala, ostecenja bi bila neizbjezna.
Sto se tice problema oko hranjenja, ne bi to bas tako ni nazvala, iako je sporija i sitnija je pa se lako provuce izmedzu vecih da bi dosla do hrane, a da bi bila sigurna da ce si svatko dohvatiti svoj dio jednostavno ne spustam hranu u vodu dok se svi ne okupe.
Bubble eye je zivahna i umiljata ribica, lako se prilagodava i doslovce postaje ovisna o kontaktu s vlasnikom, iskoristiti ce svaku priliku da vam se mota oko ruku ili smjesti u dlan pa ce veoma brzo osvojiti vlasnikovo srce.
Njeno ponasanje se u globalu ne razlikuje od ostalih zlatnih riba, jednako voli puno jesti, kopati po podlozi, praviti nered ili grickati bilje.
Kao zakljucak, nakon nekog vremena druzenja s Bubble eye ribicom, moram reci koliko god se mi zgrazali nad pojedinim vrstama i njihovim “stvoriteljima” one nisu umjetna bica, genetska mutacija i dugogodisnja ukrstavanja ucinile su svoje, a ciniti ce i dalje, kako u zatocenistvu tako i u prirodi, nemoguce je to zaustaviti.
Nemojmo ih izbjegavati niti ih se bojati, na identican nacin dobili smo i sve druge varijatete riba pa ih ipak bezgranicno volimo, ostaje samo na svakome od nas da svojem ljubimcu, kakav god on bio, ispunimo potrebe i omogucimo pristojan život.