Crvenkapica je ribica sjajne bijele boje, crvene kapice, svih dvostrukih peraja osim leđne, raskošnog repa, jajolikog oblika s poželjnom dubinom tijela od 2/3 dužine.
Ova vrsta zlatne ribice dobivena je selektivim uzgojem prije nekoliko stoljeca. Koliko se zna ne postoje divlji primjerci ove ribice. Poznata je upravo po svojoj crvenoj kapici. Ribica dobiva kapicu tek u dobi od 3-4 mjeseca kada se tkivo na glavi pocinje debljati i rasti. Kapica je razvijena u potpunosti u starosti od jedne do dvije godine. Upravo zbog crvene kapice, koja je podložna bakterijskim i gljivicnim infekcijama crvenkapica se ne preporuca pocetnicima. Da bi se ribica i njezina kapica razvile u potpunosti i bez problema potrebno je održavati savršenu kvalitetu vode. Sve manje od toga za ovu vrstu je neprihvatljivo.
Buduci da spada u orande, koje su jedan od najvecih varijeteta zlatnih ribica potrebno im je osigurati veliki akvarij od minimalno 100l i racunati na vjerojatnost da ce im trebati veci. Najveca oranda dugacka je 38cm u tijelu bez repa, a uobicajena velicina za orande, pa tako i crvenkapice je do 18cm.
Akvarijska voda mora biti bogata kisikom, a filtracija mora biti izuzetno jaka jer su i one kao i sve zlatne ribice veliki zagađivaci vode, a istovremeno ne toleriraju nikakvo zagađenje. Izuzetno je važno da ima vrlo raznoliku prehranu buduci da s ostatkom zlatih ribica spada u svejede. Osim uobicajenih pahuljica i listica, bitno joj je davati hranu s dodatkom spiruline, daphniju, sušenu artemiju. Granulice i štapice potrebno je prije hranjenja otopiti u vodi jer od tvrde hrane zbog svoje specifične građe može imati problema s mjehurom. Osim kupovane, potrebno ih je hraniti i 'domacom' hranom koja ukljucuje grašak, mrkvu, salatu, špinat, cvjetacu, papriku, krastavce, rajcicu. Jesti ce i sve ostale vrste voca i povrca, ali je potrebno pripaziti i ne davati previše agruma ( najviše jednom mjesecno) i krumpira ( zbog sklonosti debljanju). Ovu se hranu može spremiti i zajedno u tzv. gel hranu koja je između ostalog korisna i kod lijecenja ribice.
Također je dobro da crvenkapica na raspolaganju uvijek ima akvarijskog bilja, pogotovo lemnu minor ( vodenu lecu) koja joj pomaže u poticanju probave i sprjecavanju eventualnih problema s mjehurom.
Smrznutu i živu hranu nije preporučljivo davati zbog mogucnosti bakterijskih i parazitskih infekcija.
Zbog svog atraktivnog izgleda crvenkapice se cesto prodaju u neadekvatne uvjete, u male akvarije i kugle, gdje ne mogu preživjeti. Također ne toleriraju velike oscilacije temperature, kao ni hladnu vodu. Najniža temperatura na kojoj se drže ove ribice trebala bi biti 18°C, ali ih je daleko bolje držati na temperaturama od 22 - 24°C.
Upravo zbog ovog razloga crvenkapice nije poželjno stavljati u vrtna jezerca osim u izuzetno blagom podneblju.
Kao i ostale zlatne ribice i orande se razmnožavaju polaganjem jaja. Mužjaci u doba parenja dobivaju sitne bijele tockice na škrgama što je na crvenkapicama zbog njihove bijele boje malo teže primjetiti. Ženka koja nosi jaja ce postati okruglija. Razliku u spolu je teško primjetiti prije mrijesta, ali bi u pravilu ženke trebale biti vece, a mužjaci sitniji i raskošnijih peraja.
Crvenkapica je izuzetno društvena ribica i dobro ce se slagati sa svim vrstama tzv. fancy varijeteta.
Obicnu kometu ili karasa nije dobro držati niti s orandama, niti s drugim mirnijim varijetetima zbog razlika u temperamentu i temperaturi koju zahtijevaju.
