Trbušna vodenica ( dropsy ) je teška i uglavnom neizljeciva bakterijska bolest. Ipak moguce ju je pobijediti.
Bucka, moja zlatna kometa, iznenada je postala mirna. Za tako živahnu ribicu, kakva je moja Bucka i kakve su zlatne ribice opcenito, to je izuzetno neobično ponašanje. Buduci da je bila moja prva ribica i da je za dva mjeseca trebala biti godina dana kako je kod mene još sam se više zabrinula. Stala je na sredinu akvarija kod panja i gotovo se nije ni micala. Na hranjenje je došla, ali nije jela. Odmah je preseljenja u karantenu. Ostale ribice nisu pokazivale znakove bolesti. Inače, Bucka se nalazila s još cetiri zlatne ribice u akvariju od 180 l. Dugo prije toga u akvarij nije uneseno ništa novo, sve ribice su bile tamo već mjesecima, a i bilje. Sumnjala sam da je za Buckino stanje kriv iznenadan pad temperature. Preventivno je dobila sol, žličicu na 10 l . Još uvijek nije pokazivala druge simptome bolesti.
Iduci dan, navecer, primjetila sam da joj je nateklo jedno oko i da je dobila mali bijeli prištić.
Sve je izgledalo kao da se radi o bakterijskoj infekciji. Zapocela sam tretman medimorom i ubrzo je Bucka pocela jesti.
Drugi dan od pocetka tretmana Bucka se neznatno napuhnula. I drugo je oko bilo nateknuto, a nakon pažljivog promatranja primjetila sam da su joj trbušne ljuskice blago uzdignute.
Dijagnoza je postajala sve jasnija i sve šokantnija - Bucka ima dropsy.
Trebao mi je još cijeli dan da se oporavim od šoka, buduci da sam dobro znala da je trbušna vodenica praktički neizljeciva. Isto tako sam znala da do napuhivanja kod ribice dolazi u stadiju kad bubrezi zataje. U međuvremenu je Bucka postajala sve veca, ljuskice su stajale pod pravim kutom, ružno su stršale oko nje, a tijelo je bilo grozno napuhnuto.
Nešto me drugo utješilo, Bucka je još uvijek vršila nuždu. Po tome sam zakljucila da joj organi još nisu ozbiljno ošteceni. Moralo je postojati nešto što bi joj pomoglo da izbaci tekucinu iz sebe.
Nakon detaljnog pregledavanja interneta pronašla sam dvije prihvatljive mogucnosti: ulje bakalara i gorku sol. Gorka sol je lakša za upotrebu i dostupna u svakoj ljekarni, pa sam se odlucila za nju. Mišljenja o doziranju gorke soli dosta se razlikuju. Krecu se između jedne žlicice na 10l, do jedne na 35l. Odlucila sam se za dozu jedna žlicica na 20l, racunajuci i na Buckinu velicinu, duga je 8 cm bez repa. Prvo sam joj stavila najmanju preporucenu dozu (žlicica na 35l), ali sam je pojacala na žlicicu na 20l buduci da joj nije smetala.
Iako se na medimoru navodi da pomaže i kod trbušne vodenice, Bucki ocito nije pomogao.
Kod unutarnjih bakterijskih infekcija lijek u vodi ne pomaže puno, slabo ili uopce. Sve je ustvari u redu dok infekcija nije jaka.
Bucka je trebala lijek primiti izravno jer ako ce gorka sol
omoguciti izbacivanje tekucine još uvijek treba primiti lijek
koji ce popraviti štetu nastalu na organima.
U obzir su ponovo došle dvije mogucnosti: injekcija i
antibiotik hrana. Kako nisam dovoljno iskusna za davanje
injekcije ribi, a da ne probodem unutarnje organe,
odlucila sam se za hranu s antibiotikom.
Antibiotik je trebao biti humani (zbog jacine djelovanja)
i širokog spektra djelovanja.
Izbor je pao na eritromicin koji je trebalo dozirati u Buckinu hranu
te osigurati da ne dođe do njegovog veceg topljenja u vodi.
Samo miješanje s hranom ne bi pomoglo, a dobar je izbor gel hrana.
Skuhala sam povrce koje inace jede - grašak, papriku i cvjetacu te ih usitnila. Na to sam dodala sok od cešnjaka i komadice cešnjaka (zbog ljekovitih svojstava). Sve sam dobro promiješala i na 25g hrane dodala jednu kapsulu od 250mg eritromicina (to je standardni omjer kod dodavanja antibiotika u hranu). Rastopila sam želatinu i pomiješala s hranom i antibiotikom da bude kompaktno.
Sve sam stavila u hladnjak da se stvrdne. Tamo je i stajalo do kraja tretmana.
Nakon samo dva dana ovog tretmana Bucki je bilo puno bolje. Vecina je tekucine izašla iz tijela i pocela se ponašati potpuno normalno. Brzo je nalijetala na hranu, a karantena joj je očito postala premala, čak je bila i nervozna zbog tog premalog prostora. Nakon još par tretmana više nije bila ni najmanje napuhnuta.
Svejedno sam je liječila još cijeli tjedan. Izgubila je nešto ljuskica od napuhnutosti, a određeni je broj bio krvav pa je imala krastice.
Nisam je više htjela mučiti s još kojim lijekom, pa sam ostavila da joj to prođe prirodno.
Za nekoliko dana Bucka je izgledala kao i prije bolesti.
Pred kraj tretmana s izmjenama vode više nisam nadomještala gorku sol, tako da je na kraju ostala u karanteni skroz bez gorke soli ili s minimalnom količinom. Onda sam je vratila u glavni akvarij, u kojem naravno nema gorke soli. Sad je vec otprilike dva tjedna u glavnom akvariju i izgleda potpuno zdrava.
ZAKLJUCAK:
• Kod trbušne vodenice ne smije se dozirati obicna sol, ona sprjecava izmjenu tvari i zadržava tekucinu u ribici i od nje se još više napuhuje
• Gorka ce sol omoguciti izlazak tekucine iz tijela. Dozira se 1 žlicica na 20l i nadomješta se odnosni dio u vodi kao i kod doziranja obicne soli.
• Antibiotik u gel hrani djelovat ce puno brže i efikasnije od antibiotika u vodi zato što izravno ulazi u ribu
• Tretman traje oko 10 dana.
